Tvrda i meka infrastruktura

Autor: mr. sc. Ante Rončević, Objavljeno: 18-01-2008 18:56

Pregledano : 552

Favoriti : Ništa

Prije četiri dana slušao sam vrlo inspirativnu reportažu na Hrvatskom radiju. Novinar je izvijestio o intenzivnom prometu nekretninama u Ličko-senjskoj županiji; kaže, domaći i strani investitori pokazuju interes za svim vrstama nekretnina - kućama, zemljištima – u dolinama, na brdima, uz vodu, niz vodu – zemljišnih čestica od 10 do 100 hektara površine, čak i cijelih sela.

Slijedila je izjava vlasnika najveće lokalne agencije za promet nekretnina koji je potvrdio da su kupci zainteresirani za nekretnine u ovom kraju kako radi izgradnje kuća za odmor, tako i radi pokretanja različitih poslovnih pothvata u turizmu, preradi drva, pa do izgradnje punionica vode. U prilogu su iznesene i cijene različitih vrsta nekretnina koje variraju od mjesta do mjesta u Županiji – bitno niže nego u Dalmaciji ili nekom drugom razvijenom dijelu Hrvatske.

Sve skupa potvrđuje teoriju kako je izgradnja autoceste od Zagreba prema Zadru i dalje na jug Hrvatske, pravi potez. Siromašna i nenaseljena Lika postala je poželjno mjesto za ulaganja, posebno mjesta oko tunela Sveti Rok. Ta, nije ni čudo budući da ste za 15 minuta u Rovanjskoj, Maslenici, Posedarju i drugim turističkim mjestima na obali, a za manje od jednog sata Ličani mogu doći čak do tri mora: Jadranskog, Novigradskog i Karinskog. U krugu od 80 km autocestom povezani, na dohvat su im brojni nacionalni parkovi: Plitvička jezera, Risnjak, Paklenica, Krka, Kornati i brojne druge ljepote.

Ma gdje to ima, i tko ne bi u takvoj ljepoti poželio provesti barem vikend!? A kad su cijene povoljne zašto ne sagraditi kuću za odmor i koristiti je ljeti uživajući u ljepotama mora, a zimi u ljepoti snježnih radosti? Ma gdje to ima? Izvrsna priča!

Međutim, što nedostaje u ovoj priči?
Nedostaje kontekst! Nedostaje jedna ključna rečenica: u skladu s planom regionalnog razvitka, ili u skladu s županijskim planom razvitka, ili u skladu s, sa ili nasuprot planova ma kakvi oni bili…Ali, novinar to nije ni mogao povezati, kad toga nema.

Ako županija nema plana, ne zna ni kamo ide. Svaki korak, ma koliko dugačak on bio, kad je s puta, uvijek je samo krivi korak i ništa više. Nažalost, niti županije, niti Hrvatska ne znaju kamo idu! Nema, barem u javnosti takvih planova iz kojih se vidi kamo ide Lijepa naša. „Idemo u NATO i EU!“ A što je to i kako i kad ćemo tamo stići – to nitko ne zna!

Ukratko, treba reći i ne otkrivati toplu vodu da uređene zemlje imaju gospodarske planove koji proizlaze iz jasnih dugoročnih ciljeva, što su rezultanta općeg dogovora u jednoj zemlji, a tako i naniže u njenim županijama, općinama i ulicama svakog njenog mjesta. Jer ako ne znamo kamo idemo onda nam je naizgled svaki put dobar.

Što će nam se dogoditi u Lici, ili u bilo kojoj drugoj županiji? To da će nam po vlastitoj inspiraciji domaći ili strani investitori krojiti život. To što nam se već događa na otoku Viru, Rogoznici, ali i na zagrebačkoj Trešnjevci i drugim četvrtima… gdje je rušenje odabrana terapija za desetljetnu nebrigu. Nije dovoljno usvojiti famozne „gupove“ i reći da je to dovoljno. Ne, nije dovoljno! Gupovi su instrumenti u ostvarivanju općeprihvatljivih vizija i strateških ciljeva, a ne smokvin list za kojekakve vizije i ciljeve.

Nismo li svjedoci prijepora u Istri, našoj turističkoj ponudi s „četiri zvjezdice“, u kojoj se pojavila ogromna tvornica za proizvodnju kamene vune. Kako zaštita nije adekvatna, tvornica zbog onečišćavanja mora stati. Nažalost, nije ovo usamljen slučaj.

Ostaje nam vjerovati i nadati se da će s osnutkom novog Ministarstva za regionalni razvitak započeti novo doba u izgradnji Lijepe naše. Da će i djeca u osnovnoj školi znati što su konkurentske prednosti kraja u kojem žive i da će znati u kojem se smjeru razvija Hrvatska. Da će poduzetnici lakše prepoznati i ostvarivati prepoznate prilike, a da će im država biti partner a ne ljutit milicajac. To neće biti moguće bez jasnih politika razvoja svih hrvatskih regija koje će proizvoditi sinergijske učinke za cijelu Lijepu našu.

Do sad je naglasak državne politike bio na cestogradnji, plinifikaciji, željezničkoj mreži i sl. (hard infrastructure), a nadajmo se da će se od ove godine okrenuti više na soft infrastructure – ulažući više u znanje i organizaciju, ciljevima orijentirano upravljanje, izradu strateških i operativnih planova razvitka, a ne prepuštati se valovlju tuđih ciljeva i želja.