Globus

Zemljovid bilo kojeg predjela ili krajolika na kugli zemaljskoj je zanimljiv, bio to zavičaj ili cijeli svijet, od vlastitog posjeda pa do regije, države, kontinenta, ili svih pet kontinenata zajedno. Lijepo je bilo vidjeti tu veliku kartu na školskom zidu i u mislima švrljati od Grenlanda do Antartika, od Japana do Aljaske. Što ja to pišem?! Japan i Aljaska su jedno do drugog jer je zemlja kugla.

 

Pierre de Coubertin je kontinente pretvorio u pet jednakih različito obojenih i povezanih krugova (olimpijski simbol mira i prijateljstva kroz sport). Uopće, ljudski mozak se milenijima trošio na tom pitanju - je li naša draga zemlja po kojoj hodamo ploča ili kugla? I veliki renesansni um Giordano Bruno je završio na lomači sa sloganom: "Ipak se okreće."

 

Tek je poljak Kopernik izveo stvar na čistac i postavio sunce u centar... i njega je crkva zanijekala sve dok mu zemljak nije postao papa (Vojtila).

 

Djeca najviše vole vrtjeti globus i igrati se s njim, kao da je košarkaška lopta na vrhu kažiprsta. Samozatajni zagrebački (gornjogradski) umjetnik Mića Bašičević, pod pseudonimom Mangelos, u svom se neobičnom opusu posebno posvetio globusu. Crni globus, pa zlatni globus, naravno i sasvim crveni, a napokon i bijeli.

 

Značenja ili tumač boja su bili tekstovi ispisani oko ekvatora s lijeva na desno, iako se globus može vrtjeti u oba smijera. Mića Bašičević (Mangelos) je pokazivao sklonost  "filozofskom" razmišljanjima i ona su ga  dovela do nekih osobitih zaključaka o cikličnim promjenama u prirodi i svemiru, o "biopsihologiji" koja obuhvaća "izmjenu ćelija svakih sedam godina, izmjenu formi, izmjenu načina života, izmjenu ambijenta..." - što je konkretno primjenio na sebi u obradi biografskih podataka.

 

On prikazuje svoju biografiju u radnim ciklusima po sedam godina od datuma rođenja 1921., poistovjećuje se sa Mangelosom, pseudonimom koji preuzima po sjećanju na svog poginulog druga iz srijemskog sela Manđelosa. Ne zna se točno kada i u kom trenutku započinje svoju umjetničku aktivnost, ali samim tim činom, jednom donijetom odlukom, to pitanje nestaje, a Mangelos postoje umjetnik.

 

Mangelos se znao zapitati: "Ako postoji 'naša' i 'njihova' istina, postoji i moja - dakle ima više istina? Koja je prava?"

To nam poručuje Mangelos.

 

Globus, globalno ili lokus lokalno. Globalnog je toliko oko nas da se ono lokalno više uvijek i ne vidi. Ovogodišnji ZGRAF 10 se upustio u tematsku izložbu međunarodnog trienala grafičkog dizajna, izložba je u travnju, pa "bumo videli". Globalno zatopljenje se opisuje kao porast prosječne temperature zraka na našoj planeti.

 

Taj naziv uveden je tek u 1980-tih, kada se je nauka počela baviti tim fenomenom. Globalno zatopljenje uzrokuje mnoge posljedice na zemlji, primjerice poplave, suše itd.

 

Elia Patricia Pekica Pagon, mlada spisateljica i urednica mjesečnika Epoha, je svoju knjigu naslovila puno mudrije - "Globalno usijanje". Ona je samozatajno knjigu proložila iznimno zanimljivim osobnim uvodnicima iz časopisa Epoha i to dobro "začinila" najboljim ilustracijama zagrebačkog newyorčanina Mirka Ilića, fotografijama iz lijepe naše Ive Pervana, nonšalantnim karikaturama velikana koji traje i daje Otta Reisingera i još nekih.

 

Evo jednog prigodnog citata:

"Možda smo upravo zbog te naše velike ljubavi prema engleskom jeziku, zbog američkog sna koji smo nekada sanjali i zbog te magične sposobnosti Amerike da nas pretvori u ljude novog kova, debelih džepova, jednostavno odlučili postati Amerikanci, prije nego što ćemo postati Europejci. Ako nas Europa ne primi, zamolit ćemo Ameriku da postanemo jedna od njenih udaljenih državica, kao Havaji."

 

Eto, upravo nas je ovih dana posjetio globalni predsjednik George W. Bush. Moglo bi se reći Globush. Čuli smo od njega i četiri hrvatske riječi: "Pozdrav vojnici!" u susretu sa počasnom postrojbom, i "Dobro jutro!" oko podneva na Markovu trgu....

 

I ovaj posjet je s pravom proglašen povijesnim. Bilo je tu govora i nadmetanja: mi stari, Ameri mladi; mi mali, a oni veliki, kao i čija je obala ljepša. Da, svi govori su već citirani i prokomentirani (?), kao i zakulisna događanja.

 

Za razliku od drugih, ja ću nešto o kulisi, to je ono što svi vide i o čemu nitko ne govori. Nespretno i nesretno dizajniran hrvatski grb (ni povijesan ni suvremen) na pultu govornice na Pantovčaku, za kojom su se našla oba predsjednika, kao i scenografija za govore na Markovu trgu, bila je globalna slika koju je putem BBC-a, CCN-a i drugih vidio cijeli globus.

 

Događaj pred crkvom Svetog Marka je BBC prenosio "live". Crkva Sv. Marka je jedan od najstarijih arhitekturnih spomenika grada Zagreba, a istovremeno je i najstarija župna crkva u gradu. Prvi put u povijesti spominje se  1256. godine, no osnovna građa ukazuje na starije romaničko doba. Današnja crkva Sv. Marka potiče iz 14. i 15. stoljeća, a obnovljena je u 19. stoljeću (Schmidtova obnova), čime dobija današnji unutarnji izgled.

 

Od Schmidtove obnove crkva ima tri oltara, dok ih je prije bilo više (u 15. stoljeću osam, u 17. stoljeću dvanaest). U međuratnom razdoblju crkva Sv. Marka je dalje ukrašavana pod vodstvom Joze Kljakovića (1936.- 1937.). Bitan utjecaj na uređenje imao je i Ivan Meštrović. Crkva se sastoji od tri broda, od kojih svaki završava apsidom. Duga je 36 metara, a široka 15,5. Svod je pozlaćen pri uređenju 1937. Pod je nekad bio iz opeke, no krajem 17. stoljeća je popločan kamenim pločama.

 

Crkveni kor je nekad bio zidan i uzak, stajao je na četiri kamena stupa. Schmidt ga je proširio, a Meštrović uklonio i zamijenio današnjim drvenim korom.

 

Bilo je preuređenja i promjena. Međutim, Schmidt je pokrio Crkvu šarenim krovom. Južna strana krova ukrašena je s dva grba: grbom Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije te grbom grada Zagreba. Koliko znam, to je i najveći vidljivi grb u Hrvatskoj, takozvana trojednica, jer prikazuje Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju po austro-ugarskom političkom dizajnu, bez Istre jer ju nisu nikada ni imali. To je ona prava "kifla", kako nam neki pogrdno ili možda šaljivo primjećuju.

 

Crkva se već dugo obnavlja, krov je već obnovljen mađarskim crijepom, jer ga mi nemamo u toj kvaliteti, a i grb je ostao u naslijeđenom dizajnu.

 

Iako sam mišljenja da bi to krnje nasljeđe (bez Istre) trebalo mijenjati, još se prijepornijim čini dizajn scene za veliki događaj, koja je predstavljala presnimak krova i to dva puta (lijevo i desno od govornice).

 

Tako je poruka ove slike bila dohvatljiva i oku i televizijskoj kameri iz svih mogućih kutova. Ovaj smušeni dizajn na povijesnom događaju lijepo ukazuje da do punih integracija (EU i dr.) trebamo izgraditi svijest o identitetu i jasno ju vizualizirati.