Konji lipicaneri

Znam da kući držite kućne ljubimce, ma što oni bili. Neki to možda zovu i domaćim životinjama, ali domaće životinje žive u domaćinstvu sa čovjekom na sasvim drugi način.

Primjerice, konji ili možda svinje više nisu u našem vidokrugu, pa o njima i ne skrbimo.

Ako nekom slučajno u tramvaju nagazite nogu, čut ćete prijekor "Konju jedan". Možete doživjet i da vas pitaju "koliko imaš konja?" i koje su marke, ali ne u tramvaju, jer je riječ o ljubimcima koji piju samo benzin. Konj je lijepa i zadivljujuća životinjska vrsta, danas sasvim beskorisna. Njegova sušta suprotnost je možda svinja. Ako vam netko da taj epitet, to je velika uvreda. Svinja je samo svinja, ali svinjsko meso - to je već nešto drugo. Uostalom, zato i uzgajamo svinje!

Jedan citat iz Orwellove Životinjske farme: "Najistaknutiji medu svinjama bila su dva mlada nerasta koja je gospodin Jones uzgajao za prodaju. Napoleon je bio veliki berkširski nerast prilično divljeg izgleda, jedini od svoje vrste na farmi; nije mnogo govorio, ali je bio ugledan jer je o svemu imao vlastiti stav. Snowball je bio živahniji od Napoleona, bolji govornik i maštovitiji, ali se smatralo da nema njegovu promućurnost.

Svi ostali krmci na farmi bili su određeni za tovljenje. Najpoznatiji medu njima bio je mali debeli krmak po imenu Squealer, okruglih obraza, sjajnih očiju i kreštava glasa. Bio je briljantan govornik, a kada je raspravljao o nekoj ozbiljnoj temi, skakutao je čas na jednu čas na drugu stranu i mahao repom koji je djelovao nekako vrlo uvjerljivo. O njemu se govorilo da crno može pretvoriti u bijelo."

Čini se da je dragi Orwell ovdje napravio jednu zamjenu teza i da je ovo zapravo tekst o političarima. Ali i o političarima ćete svašta čuti u kavani, bircu, na ulici. Evo nekoliko mišljenja sa sveznajućeg interneta:

"Originalnost je političaru korisna koliko i rupa u glavi." (Borislav Pekić)

"Svaki političar mora imati tri stvari: debelu kožu, dobar želudac i čistu savjest." (Franjo Supilo)

"Političari su svagdje isti: obećat će da će sagraditi most i ondje gdje rijeka ne prolazi." (Nikita Hruščov)

"Najbolji naučnici trebali bi podučavati političare rigoroznosti u analizi kompleksnih sistema i situacija te umijeću eksperimentiranja. Mali pilot eksperimenti mogli bi se prakticirati prije primjene na čitave države. Politika bi trebala biti selekcija različitih društvenih projekata koje bi bilo najbolje provjeriti pilot eksperimentom!" (Miroslav Radman)

"Političari u novije vrijeme oteli su kruh nama poštenim estradnim radnicima. Oni zabavljaju raju, oni razbijaju automobile, oni tuku žene, sve ono za šta su rokeri nekad bili zaduženi, pa ja više ne znam šta da radim. Preuzeli su medije." (jedan roker)

"Nevolja sa političarima je što previše govore, premalo slušaju i tako ne stižu  misliti!" "Loši političari su izabrani zahvaljujući dobrim građanima koji ne izlaze na izbore." "Pripremite se. Ovaj političar će progovoriti istinu!"

Ne da se ograđujem, ali ovo jednostavno nisu moja mišljenja. Vratimo se konjima koje sam i ja jahao u Sinjskom polju. Postoje zapravo dvije vrste konja: trkaći konji i oni za vuču. Trkaći konji su zadivljuće brzi i mogu nas daleko ponijeti u prostor i vrijeme. Konji za vuču su trapavi i nezrapni, ali mogu puno toga povući, pomaknuti nas s mjesta, unaprijediti…

Ali postoje i treći koje posebno volimo, štitimo, njegujemo i s kojima se ponosimo: lipicaneri. Lipicaneri vuku porijeklo iz Slovenije i Austrije. Tamo ih je počeo uzgajati austrijski vojvoda Karlo II. 1580. godine, a kao temelj je koristio 33 konja uvezena iz Španjolske kojima je kasnije dodana njemačka krv. U formiranju pasmine su sudjelovale domaće vrste konja križane s andaluzijskim konjima koji su osnova razvoja i formiranja pasmine.

Prva linija lipicanaca registrirana je 1735. godine kada je osnovana Španjolska škola jahanja u Beču koja je koristila samo lipicance. Kroz 18. i 19. stoljeće dodatnim križanjem dobiveni je tkz. moderni lipicaner koji vuče porijeklo od pastuha: Siglavog, Pluta, Conversana, Napolitana, Favorija i Maestra. Ova je pasmina dobila ime po ergeli u Lipici gdje su se lipicaneri uzgajali za austrijski dvor sve do 1918. godine, dok se danas uzgajaju na području Austrije, Italije, Hrvatske, Slovenije, Slovačke, Bosne, Njemačke i Mađarske.

Lipicaneri se najčešće javljaju kao bijelci i žeravi, dok se u slovenskom uzgoju mogu naći vranci i dorati. Zanimljivo je da su njihova ždrjebad uvijek crna ili tamnije smeđa dok s vremenom postaju žeravi, a često i bijelci. Dakle, dlaku mijenjaju. Imaju i dva profila glave: ravni profil i tkz. ovnovski nos. Vratni mišići su im nabijeni, pa ostavljaju snažan dojam, a vrat je prilično kratak i nisko postavljen. Sapi su im zaobljene dok su noge kratke i čvrste s malim kopitima. Njihov korak je kratak te imaju visoku reakciju koljena pa su stoga pogodni za razne dresure.  

Ne sudjeluju u brzinskim utrkama, a nisu uporabljivi ni za vuču. Lipicaner je prije svega konj za parade. Španjolska škola jahanja, posebno dizajnirana u Beču: na tanke taktove valcera se propinje na zadnje noge, korak naprijed, pa dva natrag, klekne na jedno, pa na oba koljena, ili u laganom premetanju bijelih nogu radi piruete. Gledao sam to na televiziji, a imate i za kupiti suvenir DVD "Na plavom Dunavu".

Nisam toliko drzak kao Orwell, ali mislim da ste se vi čitajući već uživili u ove opisane slike, i kad bi u njih u onih 25 u jednoj sekundi (na filmskoj vrpci) ubacili samo po jednu sliku neko vrsno političko lice, slika bi vam bila kompletna. Znam da se pitate, a koga (?) - pa to prepuštam vama, ali ako vam mašta ne radi, pogledajte medije u kojima ovog proljeća upravo "cvatu" prvi kandidati za Pantovčak.

Za naputak ću ponoviti: brzi konji nas mogu odnijeti daleko u prostoru i vremenu, oni trapavi nas mogu pomaknuti s mjesta, povući, ali mi najradije plješćemo lipicanerima, oni su nam ipak naj-naj!

Pa kad je tako, njegujmo lipicanere.

Znam da je upravo organizirana turneja lipicanera diljem Hrvatske. Lijepo ih je bilo vidjet i na splitskoj rivi (bijeli konji k'o anđeli, na bijelom i novom dizajnu najpoznatije šetnice, koja povremeno biva polički poligon u Hrvatskoj i šire, divota).  

Nadam se da nisam nikoga povrijedio, a ako sam imalo doprinio većoj skrbi za ovu izuzetnu pasminu, bit ću ponosan jer u taktu valcera svi uživamo, zato “sretni i veseli bili”, uz dodatak “ma gdje bili”.

Pročitajte i ostale tekstove Borisa Ljubičića na Poduzetnoj:

Odluka 

Predsjednik

Inat

100, 300, tisuću ili ...

Prosječna ocjena korisnika