Intervju: Nela Milijić

Biti originalan. Nije li to ono čemu svi (potajno) težimo?

Biti originalan u privatnom životu i na poslu, od odijevanja do frizure, od ideja i načina njihove realizacije. To nije uvijek lako iako se čini lakim kad gledamo neke ljude kako s čistom jednostavnošću uspijevaju biti drukčiji od onih koji ostaju vječiti plagijati.

Baš zbog te jednostavnosti i originalnosti dojmila me se 46-godišnja Nela Milijić, profesorica njemačkog jezika koja je prije deset godina u Zagrebu pokrenula tvrtku za imenovanje proizvoda i tvrtki.

Upoznala sam ju prije sedam godina, kad sam, također pišući priču o njoj, imala prigodu osjetiti radost i životnu snagu koja izvire iz te energične Kaštelanke. Već tada se moglo sa sigurnošću reći da će uspjeti u svojem naumu.

Njezinu ideju mnogi su smatrali suludom u to vrijeme, jer je u domaćem okruženju takvo što bilo čista egzotika, ali zahvaljujući Nelinoj hrabrosti, danas je to posao od kojega se dobro živi. Ponekad jednostavno treba "znati". Treba ići ispred svog vremena ma što ti drugi govorili.   

PODUZETNA:
Kako ste došli na ideju da bi od davanja imena proizvodima i tvrtkama mogli napraviti posao?

NELA MILIJIĆ:
Nakon što sam završila studij germanistike, šest mjeseci sam boravila u  Parizu, a onda nepunih pet godina radila u Njemačkoj. Nakon povratka u Hrvatsku htjela sam sama sebi organizirati život i posao.

Napisala sam popis od 10 "čudnih" stvari kojima sam se htjela baviti i koje su predstavljale tržišnu nišu. Odluka je pala na izmišljanje imena, jer je to imalo veze s riječima, odnosno s umjetnošću riječi, ali i s velikom kreativnošću, komunikacijom, marketingom, intelektualnim vlasništvom, dakle vještinama od kojih sam većinu posjedovala, a neke sam se tek spremala naučiti.

Zapravo sam slijedila logiku svojih prirodnih talenata i obrazovanja, a ono je obuhvaćalo, pored njemačkog jezika, još i engleski, francuski, talijanski, hebrejski i kineski, odnose s javnošću itd.  Profesionalna kreacija imena branda tako se nametnula kao prirodan izbor, koji uz to nije zahtijevao velikih materijalnih ulaganja, nego čisti intelektualni kapital koji sam tijekom godina stekla.

Saznala sam da se ta moja ideja zove "naming" i sada nadjevam imena za proizvode, usluge i kompanije.

PODUZETNA:
Što je prethodilo takvoj odluci? Kakva poslovna iskustva ste imali prije pokretanja svojega posla?

NELA MILIJIĆ:

Radila sam kao nastavnica njemačkog u osnovnoj školi, prevoditeljica, tajnica i turistička vodičkinja. Dakle, uglavnom sam radila za druge, ali sam uvijek imala odgovarajuću dozu samostalnosti. Moji poslodavci su uviđali da tako najbolje funkcioniram i to su poštovali. Moram reći da mi je jedan od njih bio velika potpora u osamostaljenju, a on je bio i moj prvi klijent. Pomogao mi je i nenaplaćivanjem najma poslovnog prostora u prvim početnim godinama, koje su uvijek, na svoj način, teške.


PODUZETNA:
Kakve su bile te prve godine i prva iskustva u poduzetničkim vodama? 

NELA MILIJIĆ:
Što se tiče otvaranja tvrtke, stvar je išla glatko: ulagala sam intelektualni kapital i minimalni polog koji je tada bio obavezan. Nisam ga uložila u novcu, nego u stvarima. Nisu mi trebali nikakvi krediti. S druge strane, imala sam malo dijete i veoma inovativan koncept usluge: krajem 1997. mojim je potencijalnim klijentima još uvijek bilo vrlo neobično da je netko usko specijaliziran za ime branda i da pri tom takva usluga košta od 100.000 kn pa nadalje, a malo je dijete zahtijevalo visok stupanj organizacije, izdržljivosti i optimizma da ni jedan od ta dva segmenta moga života ne pati.

PODUZETNA:
Kako vam je bilo (i kako vam je sad) uskladiti poslovne i privatne obveze?

NELA MILIJIĆ:
Sad je dosta lako, jer se sve uigralo i sjelo na svoje mjesto. Moj sin ima 12 godina i čezne za tim da vrijeme provodim manje kod kuće ☺, ali tada je bilo vrlo teško, no ne i nemoguće, uz svesrdnu pomoć moga muža i uz našu zajedničku upornost. On je "jurio" sa mnom 360 na sat. Psihološki, mislim da svaka žena, pa i ja, stalno osjeća razdor u sebi između potrebe da se stalno bude s djecom i potrebe da se ostvarite kao kreativno i samostalno biće s vizijom koja vam je važna i koja vas u krajnjem slučaju i formira, određuje.

Kreiranje imena za mene nikad nije bio samo posao: to je pitanje strasti i načina življenja i razmišljanja. U načelu, imala sam podršku šire obitelji, ali u praksi mislim da nisu mogli ni zamisliti što je sve u mojoj glavi i koja je tu odgovornost svakodnevno u mislima prije nego navečer sklopim oči, te kolika je višeslojnost kreativnih i poslovnih vizija koje su me opsjedale i dan-danas opsjedaju.

No i da nisam imala podršku, sigurna sam da bih uspjela u ostvarivanju svoje ideje, jer kad ja nešto naumim... A i odmah bi proradio moj dalmatinski "dišpet" koji zna biti dobar pokretač stvari.

Ovo se sad malo šalim, ali princip koji slijedim jednostavan je: da bih stigla do nekog cilja, dovoljno je da sama u njega vjerujem. Ja vidim stvari unaprijed i često nemam vremena drugima pretjerano razlagati detalje, nego djelujem i znam da će me drugi shvatiti nešto kasnije, kad stvar bude poprimala oblik koji se da vidjeti i "golim okom".
Ja sve jasno vidim dok je još na nivou vizije.

PODUZETNA:
Imali ste originalnu ideju, osnovali ste tvrtku i trebalo je početi. Kako je bilo učiniti taj prvi korak u privatni posao?

NELA MILIJIĆ:

Ubrzo sam shvatila da moja ideja i nije tako originalna. Možda jest bila za Hrvatsku, ali ne i za svijet. Naime, svoju sam tvrtku, odnosno obrt nazvala "Nomen!" i kad sam htjela kupiti internetsku domenu nomen.com, razočarala sam se kada sam saznala da se netko već sjetio toga imena. Tada sam uvidjela i da postoji naziv za takvu uslugu i da se zove naming.

To je bilo grozno razočaranje, jer sam imala ambicije i za inozemno tržište, posebice njemačko.

Internacionalni Nomen,  europski lider u namingu, imao je sjedište u Parizu s podružnicama u cijeloj Europi, a ono što je bilo dobro i u čemu sam ja vidjela svoju priliku, bilo je nepokriveno tržište istočne Europe. Javila sam se vlasniku Marcelu Bottonu, objasnila mu tko sam i što radim i započela je naša suradnja. Nekoliko godina kasnije rekao mi je da se iznenadio što postoji takva tvrtka na tržištu s tako malo stanovnika i industrije, jer se za taj uski dio brandinga ozbiljniji posao teško može napraviti ako tržište nema oko 60 milijuna stanovnika, poput njemačkog ili francuskog.

S njima sam surađivala najprije kao pridružena članica koja je s njima radila na velikim internacionalnim projektima (prvi je bio uvođenje imena "Yaris" za Toyotu), a zatim i kao punopravna članica grupacije.

PODUZETNA:
Budući da je prva misao vodilja bila samostalnost, kako to da ste se ipak uključili u internacionalnu grupaciju Nomen?

NELA MILIJIĆ:
Nije bilo lako odlučiti se na takav korak, ali nakon nekog vremena odlučila sam prodati Nomenu International 51 posto udjela i tako je on postao moj strateški partner. Motiv nije bio novac već pripadnost internacionalnoj grupaciji, jer imamo interakciju sa svim našim podružnicama po svijetu te zajedno radimo na poboljšanju metodologije.

Vrlo brzo smo se Marcel Botton, vlasnik tvrtke i ja, prepoznali kao dvoje ljudi sličnih vizija, ambicija i senzibiliteta. Uspjeli smo odmah ostvariti uspješnu suradnju i pripadajući prijenos znanja i iskustava koji uz to ide, kao i pristup internacionalnim i globalnim klijentima i projektima, povezan sa puno putovanja u zanimljive krajeve svijeta. Također postoji vrlo plodna sinergija prijenosa kreativnih impulsa iz Zagreba prema ostalim podružnicama Nomena i obrnuto.

PODUZETNA:
Koje su prednosti, a koje mane toga? Koliko imate samostalnosti?

NELA MILIJIĆ:
Samostalnost je i dalje ogromna. Drukčije ne bih mogla funkcionirati.
51%-tno vlasništvo bi za osobu kakva sam ja moglo biti velika prepreka, ako bih vlasnika osjećala na dnevnoj bazi u obvezi konzultiranja oko poslovnih odluka i sl.

Ovdje to nije slučaj. Jedina naša obveza je mjesečno plaćanje 10% na sve naše izlazne fakture centrali u Parizu, ali to je u redu, radi se o naknadi za vrstu privilegije što možemo koristiti prestižni brand Nomena i na našem tržištu, te što je u njega utkano i stvarno znanje koje se svakim danom razvija i kojem mi pridonosimo, a ne samo o čistoj formi.

PODUZETNA:
Malo ljudi zna da su neka poznata imena iz Toyote i Armanija rezultat vaše kreativnosti. Kako to doživljavate kad znate da ste ih vi "krstili"?

NELA MILIJIĆ:
Ja osobno, a također moje zaposlenice, te sedamdesetak naših vanjskih suradnika u Hrvatskoj i 350 stručnjaka za jezične provjere koje iz Zagreba upošljavamo kao slobodne suradnike u svijetu – svi mi osjećamo jednu tihu vrstu ponosa što stojimo iza imena kao što su "Auris" od Toyote, "Mania" od Armanija,  ili "SenSia" od Dukata.

foto: nacional.hr

Prosječna ocjena korisnika