Kreativna klasa

U SAD-u se sve više govori o novoj kreativnoj ekonomiji.

Prije se smatralo da je ključ ekonomskog uspjeha sposobnost regija, zemalja... da privuku i zadrže poduzeća – što veća to bolja – jer poduzeća stvaraju radna mjesta, a ljudi odlaze i ostaju tamo gdje je posao. Zato su se gradovi međusobno takmičili da privuku kompanije u svoje regije tako što su gradili tehnološke i istraživačke centre («parkove») i donosili razne financijske inicijative za privlačenje poduzetnika.

Ovakav pristup ekonomskom rastu korišten je u raznim gradovima Sjeverne Amerike, a najpoznatiji je primjer «Silicijska dolina».

Međutim, posljednih godina je postalo jasno da sagraditi tehnološki park ili dati financijsko poticanje poduzećima nije dovoljno. Tehnologije, kompanije čak i kapital počele su napuštati gradove i regije da bi otišle u druge. Čak su se tvrtke iz Silicijske doline počele seliti. Pokazalo se da poduzeća nisu premještena u druge gradove zato što su im ta druga područja ponudila još bolje tehnološke parkove ili porezne olakšice – ona su se selila jer ti drugi gradovi imaju veću i bolju «zalihu» talentiranih i kreativnih ljudi. Danas je za poslovanje u Americi, ali i u Kanadi npr, pristup talentiranim i kreativnim ljudima glavna «sirovina» za rad. Dakle, danas se kompanije sele tamo gdje su sposobni ljudi, a ne obrnuto kao što je u drugim zemljama još uvijek slučaj. Gradovi se sada takmiče u privlačenju ljudi, a ne poduzeća, jer sada ljudi privlače poduzeća.

Kada se govori o ekonomiji informacija i ekonomiji znanja, konačno se shvatilo da su ljudi ti koji mogu upotrijebiti nove informacije i znanje na inovativan način – radi se o kreativnim ljudima koji sami stvaraju novo znanje, a iz njega i nove proizvode i usluge.

Dakle: danas promicanje poduzetništva u Americi znači stvoriti mjesto gdje će živjeti kreativni ljudi i gdje će procvasti kreativne ideje koje stvaraju posao.

Gradovi i područja koja privlače kreativne su San Francisco, Bay Area, Texas (posebno Austin), Seattle... u Europi npr. Dublin.  Zašto?

Richard Florida, koji je poznat po svom djelu «Uspon kreativne klase» (The Rise of the Creative Class), kaže da su to gradovi koji privlače svojim ekonomskim prilikama, ali i stimulativnim okruženjem i bogatstvom raznolikih sadržaja koja nude. To su mjesta koja su raznolika, tolerantna i otvorena novim idejama.

Dakle, danas stvoriti dobru «poslovnu klimu» znači stvoriti dobru «ljudsku klimu».

Prema Richardu Floridi, ljudsku klimu čine 3T-faktora ekonomskog razvoja:

• tehnologija
• talent
• tolerancija

Florida smatra da je svaki T neophodan, ali isto tako da jedino sva 3T  na okupu privlače kreativne ljude, stvaraju inovacije i stimuliraju ekonomski rast.

Talent se mjeri postotkom ljudi u određenom gradu/regiji koji imaju najmanje višu školu; tehnologija se mjeri brojem patenata po glavi stanovnika i koncentracijom tehnološkog sektora; tolerancija se mjeri pomoću dva pokazatelja: «mozaičnim indeksom» (Mosaic index) koji mjeri udio ljudi koji su se rodili van tog grada/regije i «boemskim indeksom» (Bohemian index) koji mjeri koncentraciju umjetnika, muzičara, pisaca, homoseksualaca, zabavljača...

Zašto je tolerancija bitna? Zato što kreativne ljude privlače mjesta koja su kulturalno raznolika, tolerantna prema novim idejama i drugačijem mišljenju, mjesta u kojima su ljudi otvoreni prema drugima, iz čega dolazi potrebna inspiracija za kreativnost i inovaciju. Kreativni ljudi se žele zabaviti i uživati u kulturnim događajima koje nudi neki grad, kao i u zanimljivom noćnom životu. Oni hoće imati svoj život, a ne samo posao.

Kreativna ekonomija znači promicanje poduzetništva u kojem se shvaća da jedino talent može stvoriti nove ideje koje će se pretvoriti u nove proizvode i usluge.

Prosječna ocjena korisnika