"Pijana noć" u Zagrebu

Mrtvački ples jedne epohe čije posljedice osjećamo i danas.

Kazalište Ulysses gostovat će od 30. ožujka do 1. travnja s predstavom "Pijana noć 1918." u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. To gostovanje uključuje ukupno pet izvedbi, a održava se nakon što je prošlo ljeto predstava prvi put postavljena i izvođena na Brijunima, kao središnji projekt spomenutog kazališta.

Istaknimo za domaće okvire pomalo neuobičajeni način na koji je najavljeno ovo zagrebačko gostovanje - glavni ljudi predstave javili su se zagrebačkim novinarima video vezom iz različitih dijelova svijeta - osnivač Kazališta Ulyssees Rade Šerbedžija i redateljica predstave Lenka Udovički javili su se iz Los Angelesa, dramaturginja Tena Štivičić iz Londona, a glumac Branislav Lečić iz Beograda.

Budući da je uvijek poseban izazov prenijeti predstavu iz otvorenog u zatvoreni prostor, Lenka Udovički je rekla da će predstava vjerojatno izgubiti na čaroliji ambijenta Brijuna, no dobit će dio zagrebačke publike što smatra bitnim elementom.

S njome se složila Tena Štivičić, napomenuvši da će biti zanimljivo vidjeti kako predstava "diše" u drugačijem prostoru, dok je Branislav Lečić uvjeren da će s obzirom na temu izazvati značajan efekt.

Podsjetimo, predstava je nastala na temelju novele Miroslava Krleže «Pijana novembarska noć 1918.» koja opisuje dramatična zbivanja s početka studenog te godine, kada prvi put u povijesti hrvatskog naroda dolazi do sukoba koncepcije bezuvjetnog južnoslavenskog ujedinjenja i samostalne hrvatske države.

Dramatizaciju Krležina teksta napravio je Ivo Štivičić, koji je podsjetio kako je publika na BITEF-u "sjajnu glumačku ekipu" ispratila ovacijama tako da joj nije dala sići s pozornice, pa je predstava i nagrađena posebnom nagradom publike. U vrijeme "zlatnog doba" Televizije Zagreb Ivo Štivičić bio je jedno od glavnih scenarističkih pera bivše države. Iako mu je ovo u životu tek druga kazališna drama, Štivičić je autor nekih od ključnih televizijskih serija iz tog prošlog vremena, kao što su «Kuda idu divlje svinje» i «Putovanje u Vučjak», no tijekom devedesetih je, iz osobnih i manje osobnih razloga, gurnut na marginu.
Ivo Štivičić već se i prije bavio "pijanom noći" kad je radio na nastavku «Putovanja u Vučjak», u kojem se glavni lik Horvat iz lažne ruralne idile vraća u Zagreb i sudjeluje, zajedno s Krležom, na čajanki koja je za srpske oficire bila organizirana 1918. u dvorani Kola.

Mladi Miroslav Krleža našao se na tom povijesnom tulumu, koji je označio kraj Austro-Ugarske i početak Jugoslavije, i lakoća te promjene, zajedno sa svime što ona nosi, od političkih stavova do zamjene mile dvobojnice milom trobojnicom, jednostavno mu se zgadila. «Pijana novembarska noć 1918.» zapravo je Krležino sjećanje na ono što je intimno proživljavao gledajući kako se zagrebačke frajle i takozvano bolje građanstvo natječe u poniznosti i brzom zaboravu, ali i na činjenicu da preko toga nije mogao prijeći u tišini te je izazvao skandal i bio izbačen na ulicu uz par udaraca u, kako piše, ono mjesto koje se u prozi nikad ne imenuje.

«Pijana novembarska noć 1918.» tipična je Krležina esejistika, prebogata asocijacijama i digresijama te zato neodrediva, ali potentna u bilo kojem ključu, pa čak i onom najzahtjevnijem, dramskom. Na primjer, u «Pijanoj noći» se u samo jednoj rečenici rekapitulira cijela hrvatska povijest. Barokna i hipertrofirana Krležina rečenica međutim, za Štivičića nije problematična, iako jest problemska.

Glumačka je ekipa respektabilna, pored domaćih snaga, Sretena Mokrovića u ulozi Krleže, te Jasmina Telalovića, Nine Violić, Ksenije Marinković, Linde Begonja, Mladena Vasaryja, Svena Jakira, Damira Borojevića i Josipe Lisac, uključuje i goste poznate iz srpskih filmskih i kazališnih produkcija: bivšeg ministra kulture Branislava Lečića i pravu zvijezdu Nebojšu Glogovca. Scenograf je Zlatko Kauzlarić Atač, skladatelj Nigel Osborne, a kostimografkinja Bjanka Adžić–Ursulov.

Dakle, "Pijana noć" je povijesna freska, no ona ima i neprolazno, univerzalno značenje. Možemo slobodno reći da je to predstava koja nas podsjeća na mrtvački ples jedne epohe čije posljedice osjećamo i danas. Osim konkretnih političkih silnica, u "Pijanu noć" upisan je i specifičan odnos prema omjerima takozvane velike i male povijesti, na što je Krleža bio posebno osjetljiv. Sve se svodi na jednostavnu činjenicu da ubojicama i zločincima povijest diže spomenike, dok onoj masi koja gine i puni jame, ostaje tek sjećanje na Neznanog junaka.

Prosječna ocjena korisnika