| Autor: Karolina Lisak,
Objavljeno: 28-03-2008 18:22
|
Pregledano : 1285  |
Favoriti : Ništa |
Premijera
NAJBOLJA JUHA! NAJBOLJA JUHA!
Novi autorski projekt Renea Medvešeka za 60-u obljetnicu Zagrebačkog kazališta mladih
Predstava Najbolja juha! Najbolja juha! nadahnuta je životom i djelom Vlade Kristla, kontroverznog autora principijelno neprincipijelnog ponašanja kakvo se rijetko susreće. Njegova dosljedna borba za istinsku stvaralačku slobodu čovjeka kao jedini protuotrov za zauvijek iznova nastupajuće paralize sustava, pravaca i okvira u koje divlje zapadaju sve četiri strane svakog suvremenog svijeta, predmet je promišljanja i ove kazališno autentične zbirke kazališnih slika.
Najbolja juha! Najbolja juha! autorski je projekt Renea Medvešeka. Dramaturginja predstave je Olja Lozica, kostimografkinja Doris Kristić, a u njoj glume Milivoj Beader, Rajko Bundalo, Edvin Liverić, Filip Nola, Nađa Perišić Nola, Barbara Prpić, Urša Raukar, Krešimir Mikić, Marica Vidušić.
Vlado Kristl (24. siječnja 1923. – 7. lipnja 2004.): slikar, crtač, animator, scenarist, redatelj, pjesnik i profesor, jedan od prvaka legendarne Škole zagrebačkog animiranog filma i jednog od najradikalnijih zagovaratelja apstrakcije u bivšoj Jugoslaviji. Enciklopedija kaže da je diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti te se već za tih studenskih dana istinski latio slikarstva i karikature, a već je od 1949. godine nekoliko puta izlagao u inozemstvu. Do ranih tridesetih je već bio etablirani umjetnik, a izdao je i dvije zbirke pjesama: Pet bijelih stepenica te Neznatna lirika. Uz Ivana Picelja, Rašicu i Srneca 1951. godine sudjelovao je u stvaranju grupe EXAT 51 koju mnogi i danas smatraju najvažnijim pokretom u domaćoj umjetnosti. Važan je i za stvaranje pokreta Nove tendencije (svojevrstan nastavak Exata) koji djeluje od 1961. do 1973. godine. Šezdesetih se godina iz političkih razloga preselio u tolerantnije krajeve - živio je u Francuskoj, Belgiji i Čileu da bi se konačno skrasio u Njemačkoj.
Zbog buntovničke i subverzivnom sklone prirode ponekad su ga nazivali boemom, bio je na glasu kao beskompromisni umjetnik koji se nikome ne prilagođava, a narav su mu nazivali nemogućom. Istina je, pak, da ga zbog njegova vizionarstva te raznih stilskih inovacija često nisu ni razumjeli. Za mnoge je štovatelje i suvremenike ostao enigma, priče o raznim skandalima u koje je bio uključen kružile su u kuloarima i tek se ponegdje mogu pronaći citati njegovih izjava: 'Umjetničko se djelo može tumačiti s mnogo različitih strana – danas ovako, sutra onako. Jedno je, ipak, neupitno: umjetnost je razaranje sistema'.
Umro je u Münchenu 2004.
Zagrebačko kazalište mladih slaveći šezdeset godina postojanja upisano je u povijest hrvatskog glumišta kao teatarski prostor istraživanja i pomicanja granica scenske umjetnosti. Tijekom šezdeset godina ono je prošlo različite umjetničke i organizacijske preinake, mijenjalo nazive i lokacije, ali je uvijek ostalo scensko središte u kojem su se okupljali mladi naraštaji, ali i publika sklona smionim scenskim istraživanjima te onom kazalištu koje je spremno prekoračiti granice.
Zagrebačko kazalište mladih danas je kazalište koje je u svim projektima oslonjeno na autorski pristup na svim razinama realizacije te daje sebi mogućnost istraživanja, oblikovanja i izražavanja ideja angažiranih u konkretnoj društvenoj, građanskoj i političkoj stvarnosti. To je teatar otvoren prema različitim estetskim pristupima sa ciljem da progovori o onim dramama koje se događaju na ovim prostorima i u ovom vremenu.
|
|
|