| Autor: Karolina Lisak,
Objavljeno: 29-01-2008 05:58
|
Pregledano : 1487  |
Favoriti : Ništa |
"Elektri pristaje crnina" predstava je nastala prema istoimenoj dramskoj trilogiji poznatoga američkog pisca Eugena O'Neilla koje je u SAD-u praizvedena 1931. godine. O'Neill je inače jedini američki dramski pisac koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Bilo je to 1936. godine, a toj odluci Švedske akademije uvelike je kumovala upravo ta trilogija.
 Njezina ishodišna priča preuzeta je iz grčkog mita, iz Eshilove "Orestije" u kojoj žena ubija muža zbog ljubavnika, njezina kći nagovara brata da ubije majku, a brat se naposljetku ubije zbog krivnje. O'Neill kao pobornik moderne psihološke drame smješta radnju u doba Američkog građanskog rata baveći se rasapom obitelji Mannon.
U zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu taj tekst nije izvođen nekoliko desetljeća. Sada, taj veliki O'Neillov tekst koji bi integralno trajao čak šest sati, slovenska redateljica Mateja Koležnik svela je na sukus intimne obiteljske drame i traje samo sat i pol, te ima sedam lica. Dramu je prema prijevodu Antuna Šoljana uz redateljicu priredila i Lada Kaštelan. Inače, redateljica Koležnik jedna je od najzanimljivijih slovenskih redateljskih osobnosti mlađe generacije. Osvojila je slovensku nagradu za najveća postignuća u kulturi - Nagradu Prešernovega sklada - za režiju predstava "Noževi u kokošima" i "Proslava", uprizorenih u Slovenskom narodnom kazalištu u Ljubljani 2001., a zagrebačkom je "Elektrom" samo potvrdila svoje umijeće.
U postavi ponajprije plijene ženstvena i zavodljiva Alma Prica u ulozi Christine, te žestoka Lavinija, na rubu patološkog ponašanja, koju interpretira Olga Pakalović, te skromna i skrušena Ana Begić. Muška ekipa -Goran Grgić Stjepan Perić, Goran Bogdan i Luka Dragić - ponešto je u sjeni snažnih ženskih rola kojima je u komadu namijenjena uloga manipulatorica muškaraca.
Uz odličnu scenografiju, jednostavnu, ali jakih simboličkih konotacija (Ivo Knezović), atmosferično-psihološku glazbu (Pavle Miholjević i Jure Ferina), dobre glumačke interpretacije ( koje u vrhuncima tenzije ježe kožu) dobili smo jednu promišljenu i dobru predstavu koju preporučamo pogledati. Posebice stoga jer svojom vječnom tematikom o ubojstvu, preljubu, osveti i incestuoznoj ljubavi te koncentracijom na obiteljski raskol nakon krvavog rata, nadrasta u sveopću dramu, u kojoj, među ostalim, snažno kod nas odzvanja uzvik -"Rat nije završio!"
 
Slilke preuzete s www.hnk.hr
|
|
|
webmaster