Drama Noć pjeva pjesme svoje svojevrsni su Prizori iz bračnog života ispričani jezikom naše sadašnjice, promijenjenih okolnosti ovog «međuvremena» koje karakteriziraju zagubljeni identiteti, otuđenost kao neumitnost realiteta. Teatarskim izričajem koji izabire minimalizam: na jednom mjestu, u jednom danu, u jednoj obitelji – Fosse snažnim, poetskim, ali reduciranim govorom koji je u svojoj svedenosti repetitivan, izravno i surovo daje vivisekciju otuđenih odnosa između onih koji bi trebali biti jedni drugima najbliži: muža i žene, obitelji. Nemogućnost komunikacije koja određuje njihovu vezu, odnos prema djetetu, odnos prema roditeljima rezultira frustracijom koja nužno ima za posljedicu tragičan kraj. No, unatoč mračnom okviru, ovaj komad obiluje humorom. Prepoznatljive rečenice iz naše svakodnevice koje izgovaraju junaci Fosseove drame zvuče gotovo apsurdno, izazivaju smijeh, a potom ostavljaju prostor za razmišljanje..

Idejnost i slojevitost dramskog teksta Jona Fossea nalazi se u prihvaćanju potpune samoće kao navikavanja na smrt. U drami Noć pjeva pjesme svoje, nitko ni s kim nema pravog dodira, osim želje za tim i osjećaja kako mu taj dodir nedostaje. Stoga je predstava, koja se izvodi na Sceni Miško Polanec, usredotočena na gluhu prazninu koju taj tekst emanira, preciznim i diskretnim izborom scenskih izražajnih sredstva, diskretnom glazbom, minimalističkim dekorom reduciranim u scenski znak s upotrebom svjetla u sumračno sivom prostoru beskrajne ljudske melankolije. Fosse priča scenske događaje intenzivno, kako bi gledatelji doživjeli intenzivna iskustva, on traži da predstava promijeni odnos prema životu i zato vjeruje da je Kazalište konkretan prostor u kojem se gledatelj ne smije varati, nego mu se mora ponuditi nešto stvarno, ne skrivajući se iza neke apstrakcije.
Predstavu Noć pjeva pjesme svoje na Sceni Miško Polanec Zagrebačkog kazališta mladih režira Dino Mustafić. Dramaturginja predstave je Željka Udovičić, scenograf Dragutin Broz, kostimografkinja Doris Kristić, glazbu je skladao Frano Đurović, a koreograf je Damir Klemenčić. U predstavi glume novi članovi ansambla Zagrebačkog kazališta mladih Nina Violić i Frano Mašković, uz Doris Šarić-Kukuljicu, Damira Šabana i Danijela Ljuboju.
PREMIJERE: petak, 15. i subota 16. veljače, 20 sati, ZAGREBAČKO KAZALIŠTE MLADIH
REŽIJA: Dino Mustafić