Razlozi ulaganja u nekretninske fondove

Autor: Zrinski Pelajić , Objavljeno: 07-02-2008 19:17

Pregledano : 1658

Favoriti : Ništa

Koji su razlozi ulaganja u nekretninske fondove?
Prinose na ulaganje u nekretninske fondove potrebno je promatrati u cijelosti. Nekretninski fondovi pružaju mogućnosti visokih prinosa od dividendi, ali i mogućnost dugoročnog umjerenog rasta cijene dionica. Dugoročni ukupni prinosi na dionice tih fondova su nešto manji od prinosa na dionice rastućih kompanija te nešto veći od prinosa na obveznice. Zbog toga što većina nekretninskih fondova ima ili malu ili srednju tržišnu kapitalizaciju, njihove prinose potrebno je uspoređivati s prinosima na dionice drugih tvrtki s malom ili srednjom tržišnom kapitalizacijom. Važno je naglasiti da postoji relativno niski stupanj korelacije između prinosa na dionice nekretninskih fondova te prinosa ostalih dionica. Stoga uključivanje dionica nekretninskih fondova u ulagački program pridonosi diversifikaciji portfelja. Nekretninski fondovi ulagačima nude:
•    Stabilni tekući prihod od dividendi
•    Visoke dividendne prinose
•    Rast dividendi koji povijesno konzistentno premašuje stopu inflacije
•    Likvidnost: dionice nekretninskih fondova moguće je lako konvertirati u gotovinu zbog činjenice što se njima trguje na glavnim burzama
•    Profesionalno upravljanje: menadžeri nekretninskih fondova su vješti i iskusni profesionalci na području nekretnina
•    Diversifikacija portfelja koja minimizira rizik
•    Praćenje učinaka: učinci se redovito prate od strane nadzornog odbora fonda, neovisnih analitičara, SEC-a te poslovnih i financijskih medija.
Treba li ulagati u nekretninske fondove ako je ulagač vlasnik kuće ili stana?
Ulaganje u nekretninski fond je komplementarno ulaganju u vlastitu kuću ili stan. Posjedovanje vlastite nekretnine može predstavljati dobro ulaganje, no koristi od ulaganja puno su veće ako se paralelno ulaže i u dionice nekretninskih fondova. Potrebno je naglasiti činjenicu da se ulaganje u vlastitu nekretninu značajno razlikuje od ostalih vrsta ulaganja. Kupnja vlastite kuće primjerice predstavlja trošak koliko i ulaganje, a posebice kada se u značajnom dijelu financira kreditom. Možemo isto tako ustvrditi da takva kupnja ne "proizvodi" tekući dohodak, ali zahtijeva redovite mjesečne otplate glavnice i kamata te druge povremene troškove (npr. troškove održavanja). Dodatni dokaz za gore iznesenu tvrdnju je i činjenica da je prosječni rast indeksa cijena obiteljskih kuća u periodu od 1976. do 2001. godine iznosio 5.7%, dok je istovremeno prosječni godišnji porast indeksa cijena dionica nekretninskih fondova iznosio 6.1%, ne računajući reinvestiranje dividendi. U tom je slučaju prosječni godišnji prinos nekretninskih fondova iznosio 15.2%. Niska korelacija prinosa nekretninskih fondova i prinosa na ulaganje u vlastite nekretnine, kombinirana s povijesno atraktivnim prinosima i umjerenom volatilnošću cijena dionica nekretninskih fondova doprinosi činjenici da su ti fondovi često dio optimalnih ulagačkih portfelja kako vlasnika kuća, tako i umirovljenika.