Kultura

Njemačka otkrila hrvatsku književnost

Završio je Međunarodni sajam knjiga u Leipzigu (13.-16. ožujka 2008.), sajam koji je u posljednje vrijeme okupirao znatiželju naše kulturne scene, i to s pravom, jer je hrvatski nastup kao zemlje počasne gošće u toj čitateljskoj meki bio višestruko važan - kao početak ozbiljnijeg i sustavnijeg prodora naše literature na njemačko govorno područje, ali i kao nastup koji može puno učiniti za pozitivan imidž hrvatske kulture kao jedne otvorene i suvremene europske kulture. Upravo zato imamo temu za vas!

Nikog sigurno neće začuditi kada kažemo da je njemačko tržište knjiga veoma veliko. Promet na tom tržištu veći je od 9 milijardi eura na godinu, a svake godine pojavi se oko 80 tisuća novih naslova. Sedam posto od tih novih naslova čine prijevodi iz stranih književnosti, a taj broj Njemačku čini najvećim prevoditeljskim tržištem na svijetu! S druge strane, činjenica da su sada, nakon našeg nastupa na sajmu u Leipzigu, medijski i nakladnički reflektori tog tržišta bacili svoje svjetlo i na suvremenu hrvatsku literarnu scenu, možda će neke začuditi. No, to čudo dogodilo se na Međunarodnom sajmu knjiga u Leipzigu, gdje je upravo naša zemlja bila zemlja u žarištu sajamskog interesa (ili Schwerpunkt, kako to kažu Nijemci), odnosno zemlja počasna gošća.

Ako želimo biti iskreni (ma koliko to bolno može biti po našu domoljubnost i ljubav prema književnosti), moramo priznati da je, osim sporadičnih prijevoda i nastupa, pojedinačnih dobrih veza i kontakata, naša književna scena nepoznata njemačkoj publici. Ako prosječnog Nijemaca pitate zna li za nekog hrvatskog pisca, odgovor će biti negativan, možda je eventualno netko obrazovaniji čuo za Krležu, a vjerojatno ga nije čitao. To neznanje čak ide do apsurda jer su neki posjetitelji lajpciškog sajma knjiga autorici ovih redaka na to postavljeno pitanje vrlo začuđeno odgovorili: "Pa mi nismo znali da vi uopće imate književnost?!"

Dakle, htjeli mi to priznati il ne - ono po čemu nas Nijemci najviše znaju (osim rata, politike...) jesu naša turistička odredišta - Istra, Dalmacija, Dubrovnik, Plitvice... Puno manje znaju o literaturi te male zemlje u kojoj tako često ljetuju.

Taj nastup u povijesti naših nastupa na međunarodnim sajmovima knjiga, sigurno označava prekretnicu. Zbog organizacije nastupa, ali posebice i zbog njegova odjeka u njemačkim medijima, taj je nastup bio presedan. Nijemci su na europskoj književnoj karti otkrili jedno novo literarno područje - pokazali smo im jednu raznoliku, zanimljivu i dinamičnu književnu scenu. Donijeli smo im prevedene knjige (40 publikacija), uspostavili kontakte, dogovorili gostovanja i nove prijevode. Naučili smo ih, dakle, da osim mora imamo - i književnost.

Da je posao u Leipzigu obavljen odlično, može posvjedočiti svatko tko je ikada bio na nekom od naših dosadašnjih međunarodnih sajamskih predstavljanja bilo u Frankfurtu, bilo u Leipzigu, jer su se hrvatski pisci dosad uglavnom predstavljali jedino nazočnim hrvatskim novinarima, govoreći im o njima već poznatim knjigama. Efekt nikakav, osim što su bili potrošeni novci poreznih obveznika.

Ovaj put, zahvaljujući izbornici našega programa u Leipzigu, prevoditeljici i kritičarki, dobroj poznavateljici njemačke književne scene dr. Alidi Bremer, i njezinu savjetniku Mađaru Gyoergy Dalosu, bivšem izborniku mađarskom nastupa na frankfurtskome sajmu knjiga, ta prilika iskorištena je na najbolji način. Hrvatski su nastupi bili nevjerojatno posjećeni, oko našeg je štanda bila stalna gužva, a posebno je indikativno što je na nastupima naših pisaca bilo više njemačkih novinara nego hrvatskih.

A hrvatski pisci koji su bili u Leipzigu, izazivali su doista veliku pozornost njemačkih medija, davali intervjue, njihove slike gledali smo po novinama, o njihovim se knjigama pisalo i govorilo u elektroničkim medijima.

Primjerice, na web stranicama TV Arte Ivana Sajko, Delimir Rešicki, Edo Popović i Alida Bremer pisali su dva tjedna blog posvećen hrvatskom gostovanju u Leipzigu, a na web stranicama MDR-a se neprestance govorilo o hrvatskoj književnosti i o hrvatskom nastupu.

U prestižnim novinama Frankfurter Algemeine Zeitungu, berlinskom Tagesblatu, Die Weltu i drugima, izlazile su recenzije djela hrvatskih pisaca – primjerice, kritike romana U što se zaljubljujemo Romana Simića Bodrožića, Dvori od oraha Miljenka Jergovića, Oči Ede Popovića, Rio Bar Ivane Sajko, te romana Elijahova stolica autora Igora Štiksa. Upravo je taj hrvatski autor, rođen u Sarajevu, sada s američkom adresom, bio jedan od najčešće spominjanih hrvatskih autora u Leipzigu. U samo tri tjedna njegov spomenuti roman  - u njemačkome prijevodu Die Archive der Nacht  - prodan je u čak 3 tisuće primjeraka.

Bila je to, dakle, dobra prilika da srušimo stereotipe, opovrgnemo dezinformacije i odbacimo klišeje u shvaćanju ne samo naše književnosti i kulture općenito, nego i imidža naše zemlje u cjelini.

Nikada niti jedan hrvatski kulturni sektor nije odbio ovoliku pozornost na međunarodnoj sceni, kao što je to bilo sada u Leipzigu.  Čak i bez obzira na određene kritike i zamjerke u vezi koncepcije nastupa (a svaka koncepcija uvijek je podložna raznim interpretacijama, pa tako i kritikama, jer nema takve koncepcije koja bi bila idealna), to je od hrvatske samostalnosti  dosad najveće i najbolje predstavljanje hrvatske književnosti izvan domaćih granica.

Dakle, početak je dobar, ali činjenicu da nam nema na europskoj književnoj karti ne možemo promijeniti preko noći. Zato treba tako raditi i dalje - treba još dokazivati da smo književnošću oduvijek bili u Europi. Tako da najveće europsko tržište knjiga ne može više reći da je hrvatska književnost terra incognita, te da se prosječni Nijemac neće moći čuditi da Hrvati imaju svoju književnost.

Sada sve ovisi o tome kako ćemo dalje nastaviti predstavljati na takvim međunarodnim sajmovima, a posebice na najvećem svjetskom sajmu knjiga u Frankfurtu na Majni, najvećem tržištu autorskim pravima, tom nepreglednom megalomanskom sajmu na kojem vas razvoze autobusi od hale do hale, i na kojem hodate po pokretnim trakama trčeći za događajima, a koji se tradicionalno održava u mjesecu listopadu. Ne bi smjeli dopustiti da ovo zeleno svjetlo koje smo dobili u Leipzigu, padne u zaborav u Frankfurtu, no činjenica da se u Hrvatskoj još  ne razgovara o našem nastupu na frankfurtskome sajmu, koji je za samo nekoliko mjeseci, vrlo je zabrinjavajuća.

Hoće li hrvatska kultura biti u stanju iznijeti svoj trenutni uspjeh na međunarodnoj sceni do kraja, vidjet ćemo, dakle, vrlo brzo, jer bog sretnog slučaja Kairos ne pruža tako lako šansu dvaput.

Prosječna ocjena korisnika