Matoš naš suvremenik

Autor: Administrator, Objavljeno: 08-07-2008 20:35

Pregledano : 669

Favoriti : Ništa

U svijetu književnosti godina 2008. nije samo godina Marina Držića. To je i godina u kojoj se moramo spomenuti impozantnog i jedinstvenog opusa hrvatskog pjesnika, novelista, kritičara, putopisca, feljtonista i polemičara Antuna Gustava Matoša. Naš "trubač sa Seine" rođen je točno prije 135 godina 13. lipnja.

Još se Gustav Krklec, nazivajući našeg pjesnika nenadmašnim, pitao -Nismo li ostali dužni Matošu? Znajući koliko je to pitanje samo retoričko, i mi idemo njegovim tragom.
Kod takvih velikana kao što je nenadmašni AGM uvijek su zanimljive, pa i najmanje crtice iz života. Evo nekih. O sebi je govorio da je Bunjevac podrijetlom, Srijemac rodom, Zagrepčanin odgojem, a živio je na relaciji Zagreb-Beograd-Pariz. Tako recimo kako je u 7. razredu Matoš osim iz fizike i propedeutike, pao i iz hrvatskoga jezika. Pisati je počeo rano, ali je i rano došao u sukob s establišmentom, pa su tog učiteljskog sina izbacili iz zagrebačke gimnazije. Nakon neuspješnog studija veterine, dospio je u austrijsku vojsku iz koje je dva put bježao. Prvi put je pobjegao iz konjičke satnije gdje je trebao potkivati konje. Drugi put se spasio skokom u Dunav iz petrovaradinske tamnice. U Beogradu su našao 1894. Radi kao čelist i novinar, literat i aktivno sudjeluje u tamošnjim kafanskim sijelima. U Zagreb kao vojni bjegunac, dolazi po skrivečki.
Svoja europska lutanja počinje i 1900. stiže u Pariz gdje će nastati njegove najkvalitetnije novele i najbolje kritike. Iz Pariza taj trubač sa Seine mašta Hrvatsku. Konačno 1908. pomilovan vraća se u Zagreb kojeg je tako volio često s mučnim okusom u osutima. Konačno u svojem Zagrebu u kavanskim druženjima stvorena je oko Matoša i prva hrvatska boemska skupina. Duhovno je on oblikovao mlade pisce, intelektualce -Frana Galovića, Ljubu Wiesnera, ali i najnadarenijeg svojeg đaka Tina Ujevića (koji se od njega poslije naravno odvojio i s kojim je onda žestoko polemizirao).

Umro je vrlo rano, živio rastrgano, i nije uspio uknjižiti svoj opus sistematično niti u cjelini. Kad je umro, tog usamljenika je na počinak ispratio čitav Zagreb, pa čak i službeni, onaj kojemu je jednom rekao u lice da u Hrvatskoj još jedino smrt ima ukusa.

Tijekom burnog života na relaciji Zagreb -Beograd -Pariz Matoš je napisao biblioteku knjiga, nametnuvši se originalnošću svojeg stvaralaštva u sam vrh hrvatske književnosti na prijelazu iz 19. u 20. stoljeća. On je naš prvi pjesnik koji je uspio povezati u skladnu cjelinu emocionalni osjećaj s kozmopolitskim, ljudskim, individualnim i općim. Upravo u osjećaju za jezik i u njegovoj melodioznosti, u povezivanju subjektivnog, intimnog s objektivnim i općim i u posebno naglašenoj težnji za modernim izrazom i leži Matoševa poetska veličina.
Zahvaljujući sretnom slučaju da je taj autonomni umjetnik riječi i na izvoru upoznao glavna kretanja europske literature, u Parizu, mogao je i stvarati određene korelacije između Europe i nas i vidjeti ono što se iz skučenih prostora naše domaće perspektive nije moglo lako uočiti, te stvoriti takvo književno djelo koje se nametnulo svojem vremenu kao individualno i originalno, a opet izraslo iz vlastite sredine kao njezin sastavni dio.

Danas kad niti jedne vijesti, kako u Hrvatskoj, a tako i diljem Starog kontinenta, ne možemo zamisliti bez napisa o Europskoj uniji, njezinim zakonima, članicama, problemima, itd., golema je šteta da zaboravljamo ili zapravo niti ne znamo, kako je naš A.G. Matoš predvidio današnju
Europu, današnju Europsku uniju! Zvuči nevjerojatno, ali je istinito. Još 1907. piše Matoš - da će Europa malo po malo morati ulaziti u ekonomski savez, da će to morati uroditi i savezom političkim. A da se na prijelazu iz nacionalne u ekonomsku fazu, mora riješiti spona najvažnijih nacionalnih problema, pa onda i hrvatskoga,...Zvuči poznato?
Ima još puno fascinantnih Matoševih razmišljanja koja bi valjalo opet uzeti u ruke i uvjeriti se koliko je i danas aktualan i zanimljiv.

Pa, da ne ostane samo na stidljivom priznanju da smo ga zadnji put čitali u lektiri, evo kao podsjetnik na njegovu veličinu i kao mali mamac za dalje čitanje iz njegove predragocjene književne ostavštine, poduzetna.hr prenosi neke od Matoševih nezaboravnih bisera -pjesama- da zastanete malo u svojem prebrzom, hektičnom svakodnevnom poslovnom ritmu, pročitate koji stih, da Vas možda odvede u neke druge svjetove, daleko od Vas samih, vrati Vas iskonima, baš tamo gdje treba,..