| Autor: Karolina Lisak,
Objavljeno: 13-10-2008 21:08
|
Pregledano : 825  |
Favoriti : Ništa |
Knjigoljupci sa svih strana svijeta znaju da jesen nije samo vrijeme berbe, kestena i melankoličnih kiša, nego kao u uvijek upravo s jeseni očekuju i dobru žetvu knjiga, novih naslova i novih nagrada.
Žetvu je najavila u velikom stilu najatraktivnija svjetska književna nagrada- Nobelova, koja se od svih nagrada što ih dodjeljuje Švedska akademija, iščekuje s najviše znatiželje, ali i izaziva najviše rasprava i kontroverza.
Ipak je čini se lakše procijeniti značaj nekog znanstvenog djela, nego vrijednost umjetničkog doprinosa. No, iako pravi književni stručnjaci smatraju da ta nagrada, a uostalom kao i mnoge druge, stvara više pomutnje, nego što pomaže uspostaviti prave kriterije, što zbog svojih povijesnih grešaka i propusta, što zbog svoje netransparentnosti, ipak se ona još uvijek drži najprestižnijom nagradom koju može dobiti ljudsko biće.
Pa se tako uvijek uoči dodjele spominju mogući dobitnici, imena koja se vrte u bubnju, rade kladionice, no članovi švedske akademije uvijek se dobro pobrinu da iznenade javnost svojim izborom. Očekujte neočekivano, kao da je njihov radni moto. I tako ovaj put kad smo očekivali opet neko iznenađenje, nagradu je dobio je onaj čije se ime stalno spominjalo.
Dakle, ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za književnost, tog najpoželjnijeg, globalno najpopularnijeg i najbogatijeg literarnog priznanja, francuski je pisac Jean-Marie Gustave Le Clezio, rođen 1940. godine u Nici.
Kako stoji u obrazloženju, nagradu dobio je "autor novih putovanja, poetskih avantura i senzualnih ekstaza, istraživač ljudskosti izvan i iznad vladajuće civilizacije".
Njegov opus zasniva se na bijegu od konvencija, na usamljeničkom traganju za drukčijim svjetonazorom, za mudrošću primitivnih naroda i mitskom dimenzijom koja je istisnuta iz kolektivne svijesti zapadnjačke civilizacije. Tu čežnju za dalekim i onostranim mjestima potaknuli su njegovi davni mauricijski korijeni o kojima je sanjario u romanu "Tragač za zlatom".
Prvi roman napisao je s osam godina, tijekom plovidbe do Nigerije u potrazi za ocem kojeg još nije poznavao. No, tematika mu je prvih objavljenih romana urbana -otuđenost betonske civilizacije i potrošačkog mentaliteta.
Roman "Zapisnik" postigao mu je golem uspjeh, uspoređivan je sa Sartreom i Camusem.
Njegov opus zasniva se na bijegu od konvencija, na usamljeničkom
traganju za drukčijim svjetonazorom, za mudrošću primitivnih naroda i
mitskom dimenzijom koja je istisnuta iz kolektivne svijesti zapadnjačke
civilizacije.
|
Romani "Potop" i "Rat" u znaku su agresivnosti modernoga svijeta. Postupno otkrivanje indijanskih i pustinjskih kultura približava ga mitu i magiji, a njegovo pismo postaje poetski blago i humanističko. Ta njegova lutanja svijetom svojevrsna su pobuna protiv eurocentrizma.
Romani su mu prepuni različitih oblika marginalnosti i odmaka od blagostanja, a na takvim je temeljima i njegov najnoviji roman "Povratak gladi". Radi se o romanu koji prati priču mlade djevojke Etel koja početkom 20. stoljeća otkriva svijet nasilja i licemjerja, svijet koji će ubrzo završiti u ratu, mržnji i siromaštvu. Ali, kako Le Clezio kaže, roman je pomalo autobiografski:
"Želio sam napisati taj roman jer se i danas mnogo govori o gladi. Poznajem taj osjećaj jer sam nakon rata bio na cesti i s drugom djecom čekao Amerikance koji su nam bacali komade kruha.
Pao bi mi pored noge, baka bi ga uzela i stavila mi ga u ruku. Sjećam se tog kruha, za mene bio je predivan jer ga prije toga nikad nisam okusio.
Imao sam dakle pet, šest godina kad sam prvi put jeo kruh. Cijeli život ostao mi je taj osjećaj, da je to ono što mi nedostaje, što nisam imao.
Kad danas govorimo o ljudima koji ništa nemaju, prvo se toga sjetim. Vidim sebe na cesti i mislim na afganistansku ili iračku djecu koja sada možda stoje uz put i čekaju da im Amerikanci bace komad kruha."
Jean-Marie Gustave Le Clezio odavno se već smatra francuskim klasikom, no ta tako lijepa etiketa, tog skromnog autora nikad nije previše impresionirala. No, vjerojatno ga ipak hoće Nobelova nagrada.
Bilo kako bilo, mi srećom i tog upravo proglašenog nobelovca možemo čitati u hrvatskome prijevodu. Zlatko Crnković preveo je njegovo djelo "Mondo i druge priče", u izdanju Ceresa iz Zagreba. Ova nagrada neka bude poticaj za druge prijevode!
|
|
|