U zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu 24. siječnja 2010. premijerno je prikazana predstava „Srce moje kuca za nju“ koju potpisuju autori iz „Montažstroja“ i „Plesnog centra Tala“. Predstava u dva poluvremena propituje hrvatske suvremene nacionalne simbole i vrijednosti kroz igru i dokumentarne priče, a u oba su protagonisti žene obučene u dresove hrvatske nogometne reprezentacije.

U prvom poluvremenu 11 plesačica-glumica dočarava nogometnu dosadu i usput prizivaju ikonografiju nacionalnih simbola i popularnih likova Hrvatske od 1990-ih do danas, s nogometom kao glavnim „nacionalnim ponosom“. Tako se, na primjer, pri kraju prvog dijela nakratko duhovito spajaju stihovi pjesme „Ustani bane“ i narodnjaka „Zmija i žaba“.

Drugo poluvrijeme je puno dramatičnije i manje zabavno: u njemu glumice zamjenjuje 11 stvarnih nezaposlenih žena okupljenih s Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ-a) koje gledatelje šokiraju okrutnom realnošću na koju anđeli s kazališnih lođa vjerojatno nisu navikli.

Žene u predstavi kratko i jednostavno govore o svojim sudbinama i surovim realnostima koje su, osim trenutne ili trajne nezaposlenosti, proživjele u Hrvatskoj od 1990-ih do sada: razvode, bolesti, smrti bližnjih, nacionalne predrasude; otkaze zbog tehnološkog viška, starosti, nepodobnosti. Dvije od njih su sestre koje ne mogu pronaći drugo rješenje za život osim da kopaju po kantama za smeće, jedna je doktorica znanosti koja je dobila otkaz u nekad vodećoj istraživačkoj hrvatskoj tvrtki. Više njih su, iako akademski obrazovane, godinama degradirane na loše funkcije ili stavljene na stranu zbog, moralnim ljudima, nerazumljivih razloga, ali razloga na koje kao da smo postali imuni.

Predstava je neobična, gotovo šokantna i socijalno angažirana. Iako ne nudi odgovore na pitanja, sigurno poziva na njihovo traženje i postavlja gledateljima nova pitanja: do kada? Što pojedinac može učiniti? Može li se svakome to dogoditi? Odgovori su jasni: svakome se to može dogoditi i sve dok većina građana ovog društva ne shvati da je to tako i da se to treba mijenjati, da treba pokazati solidarnost i hrabrost te poduprijeti one koji poštenim radom i znanjem žele steći uvjete za normalan život, bit će i dalje i sve više nezaposlenih žena. A ženama koje su imale toliko hrabrosti stati na pozornicu, ispričati svoje priče koje rastužuju, treba odati priznanje za poticanje socijalne osviještenosti u Hrvatskoj. Kao i autorima predstave, od kojih su polovica - redatelj i dramaturg – muškarci.

Inače, za bolju socijalnu osviještenost dobro je znati i ovaj podatak: na HZZ-u je krajem prosinca 2009. evidentirano 291.545 nezaposlenih, od čega 165.238 žena.
Fotografije preuzete sa službene stranice predstave
http://www.srcemoje.tv/